Volvo ÖV4 – otvoreni početak švedske automobilske historije
1927: ideja Gabrielssona i Larsona postaje stvarnost u Göteborgu
Prvi serijski proizvedeni Volvo bio je otvoren, visok i zasnovan na provjerenoj tehnologiji. Modelom ÖV4 Assar Gabrielsson i Gustaf Larson postavili su temelje nečega znatno većeg nego što su i sami mogli sagledati. Danas sačuvani automobili svjedoče o zanatskom radu iza industrijske proizvodnje.
Autor: Lars EkströmGlavni urednik · Oldtajmeri i istorija automobilaPrevedeno sa švedskog uz pomoć vještačke inteligencije.
Dana 14. aprila 1927. direktor prodaje Hilmer Johansson izvezao je prvi serijski proizvedeni Volvo iz tvornice na Hisingenu u Göteborgu. Bio je to ÖV4, otvoreni putnički automobil s četiri sjedišta, uspravnim hladnjakom, zasebno postavljenim prednjim svjetlima i sklopljenim krovom iza putničkog prostora. Preko tvorničkog praga nije prešla nikakva tehnička revolucija. Posebnost je bila u tome što je ideja o automobilu proizvedenom u Švedskoj sada postala proizvod za prodaju.
Volvo ÖV4 modelske godine 1927 polazište je ove priče. Oznaka je značila otvoreni automobil s četverocilindričnim motorom. Naziv ”Jakob” često se koristi za ovaj model, ali izvorno je vezan za jedan od prototipova. To je mala razlika koju vrijedi spomenuti kada se automobil predstavlja kao prvi Volvo.
Dva čovjeka i mreža radionica
Assar Gabrielsson došao je iz SKF-a i imao je smisla za posao. Gustaf Larson bio je inženjer koji je ambicije znao pretočiti u nacrte, izbor materijala i proizvodni rad. Sredinom 1920-ih razvijali su prototipove i tražili put do serijske proizvodnje. Podrška SKF-a pokazala se presudnom, a proizvodnja je uspostavljena u Lundbyju na Hisingenu.
Zamisao nije bila da svaki dio mora biti izumljen ili proizveden unutar iste tvornice. Volvo je nastajao oslanjajući se na mrežu dobavljača i radionica. Motori su dolazili iz tvornice Pentaverken u Skövdeu, dok su se komponente i zanatski rad iz različitih izvora spajali pri montaži u Göteborgu. Iza poznatih imena osnivača stajali su ljudi koji su uklapali ležajeve, ravnali lim i provjeravali funkcioniraju li dijelovi zaista zajedno.
Na švedskom tržištu već je bilo mnogo uvoznih automobila. Novi proizvođač zato je morao ponuditi više od nacionalnog ponosa: automobil je morao izdržati tadašnje ceste i biti pogodan za održavanje. ÖV4 bio je početak, ali otvorena karoserija ograničavala je njegovu upotrebljivost tokom velikog dijela godine. Već 1927. pridružio mu se zatvoreni PV4.
Provjerena tehnologija ispod visokih blatobrana
ÖV4 je bio izrađen na zasebnom okviru. Karoserija je spajala drvenu konstrukciju s limom, postupkom u kojem su stolarski i limarski radovi bili jednako neizostavni kao i mehanička montaža. Oblikovanje se povezuje s umjetnikom Helmerom MasOlleom, koji je bio uključen i u rad na ranim testnim automobilima.
Izgled jasno pripada 1920-im godinama: uska karoserija, visok ulaz, stepenice između blatobrana i veliki točkovi. Uspravno vjetrobransko staklo i platneni krov pružali su osnovnu zaštitu od vremenskih prilika, a ne izolaciju od vanjskih utjecaja koju bi kasniji vlasnici Volva smatrali samorazumljivom. Jednostavnost putničkog prostora govori o vremenu kada je putovanje automobilom zahtijevalo i odjeću prilagođenu vremenu i pripremu.
Ispod poklopca motora nalazio se četverocilindrični motor s bočnim ventilima koji je radio na niskim okretajima. Snaga se preko ručnog mjenjača prenosila na zadnje točkove. Krute osovine i lisnate opruge bili su radionicama dobro poznata rješenja. Nije bilo razloga da se konstrukcija učini nepoznatijom nego što je nužno onima koji su automobil trebali održavati u voznom stanju.
Kočnice su djelovale na zadnje točkove, što je važan podsjetnik na starost automobila. ÖV4 ne treba ocjenjivati kao moderan automobil u starinskom ruhu. Razmake, izbor rute i predviđanje situacija treba prilagoditi konstrukciji, posebno kada se nađe u današnjem saobraćaju.
Automobil za drugačiju svakodnevicu
Nismo vozili ÖV4. Ipak, njegova predviđena namjena mnogo govori o karakteru: bio je to putnički automobil za otvorenu cestu i grad, a ne takmičarsko vozilo. Umjerena snaga motora i konstrukcija šasije pripadaju automobilskom svijetu u kojem su sposobnost savladavanja puteva i mogućnost popravka imali veliku važnost.
Cijena pri predstavljanju u Švedskoj iznosila je 4 800 kronor 1927. godine. Zbog toga teško da je bio nešto što se podrazumijeva u svakom domaćinstvu. Posjedovanje automobila podrazumijevalo je i redovne provjere, podmazivanje i podešavanja koja današnji vozači uglavnom prepuštaju radionici. Za tadašnjeg vlasnika dodir s mehanikom automobila bio je znatno neposredniji.
Očuvana historija zahtijeva temeljitost
Proizvodnja se zaustavila na 275 primjeraka tokom godina 1927–1929. ÖV4, dakle, nije postigao uspjeh po obimu proizvodnje, ali njegov historijski značaj veći je od proizvodne brojke. Pokazao je da organizacija, dobavljači i montaža mogu zajedno stvoriti funkcionalnog proizvođača automobila.
Sačuvani primjerci modela ÖV4 nalaze se u muzejskim zbirkama, među ostalim i u Volvovoj. Međutim, tačan broj preživjelih automobila ne treba navoditi bez ažurnog popisa. Ni dobro ispoliran muzejski primjerak ne treba automatski opisivati kao netaknut original.
Za svaki pojedinačni automobil potrebno je provjeriti broj šasije, historiju vlasništva i dokumentaciju o restauraciji. Drvena konstrukcija, lim karoserije, instrumenti i mehanički dijelovi mogli su biti popravljani ili zamijenjeni tokom gotovo jednog stoljeća. Upravo u tome leži velik dio fascinacije: ÖV4 je istovremeno početna tačka industrijske historije i ručno izrađen predmet, čiji detalji još nose tragove radionica iza prvog Volva.
Izvori
- Volvo Cars, Volvo ÖV4
- Volvo Group, Our history
- Björn-Eric Lindh, Volvo 1927–1977 (1977)
Postavite pitanja o članku „Volvo ÖV4 – otvoreni početak švedske automobilske historije“. Odgovori se zasnivaju na člancima magazina.
