Renault Sport Spider – aluminij, središnje smješten motor i gotovo nikakva svakodnevna praktičnost
Francuski roadster kojem je vožnja bila ispred svega ostalog
U početku bez klasičnog vjetrobranskog stakla, bez pravog krova i s motorom iza sjedala. Renault Sport Spider bio je francusko odbijanje kompromisa iz 1990-ih: lagani sportski dvosjed kojem je trkaći automobil poslužio kao uzor, a Renaultovi dijelovi kao građevni materijal.
Autor: Nora LindqvistReporterka · Sportski automobili i moto-sportPrevedeno sa švedskog uz pomoć vještačke inteligencije.
Od salonskog šoka do male serije
Renault Sport Spider predstavljen je na salonu automobila u Ženevi 1995., a proizvodnja je počela 1996. Bio je to novi, čistokrvni sportski automobil, a ne otvorena izvedba nekog postojećeg Renaulta. Ovdje je naglasak na modelu registriranom za cestovnu upotrebu, koji se do 1999. proizvodio u tvornici Alpine u Dieppeu. Uz njega je postojala i posebna trkaća izvedba za kup jedne marke Spider Trophy.
Trenutak je bio dobro odabran. Renault je bio snažno prisutan u Formuli 1 kao dobavljač motora, ali u uobičajenim prodajnim salonima marke dominirali su praktični osobni automobili. Spider je povezanosti s automobilističkim sportom dao fizički oblik: nizak nos, dva sjedala i motor smješten između putničkog prostora i stražnje osovine. Nije trebao zamijeniti obiteljski automobil. Trebao je Renaultu dati sportski automobil čiji karakter nije trebalo objašnjavati naljepnicama.
Istodobno je predstavljen Lotus Elise, pa se usporedba nametala sama od sebe. Oba su svoj identitet gradila na maloj masi i aluminijskoj šasiji. No Spider je odabrao vlastiti izraz, širi u ramenima i još upadljivije ogoljen. Bio je to i prvi serijski proizvedeni cestovni automobil koji je nosio Renault Sport kao zasebnu oznaku modela.
Šasija je dobila glavnu ulogu
Ispod kompozitne karoserije nalazi se šasija od aluminijskih profila spojenih zavarivanjem. To je važna razlika u odnosu na Elise, čija je aluminijska struktura bila lijepljena. Renaultovo rješenje donijelo je jasno izraženu, gotovo industrijsku arhitekturu u kojoj su nosivi dijelovi postali i dio vizualnog identiteta automobila.
Ovjes sprijeda i straga ima dvostruka poprečna trokutasta ramena. Takva konstrukcija omogućuje kontrolu kutova kotača tijekom rada ovjesa, što je posebno važno kod niskog sportskog automobila sa širokim gumama. Upravljač nema servopomoć, a kočnice rade bez servopojačivača i ABS-a. Vozač stoga sam mora osigurati i silu na upravljaču i pritisak na papučici, bez pomagala koja su već tada postala uobičajena u znatno jednostavnijim automobilima.
Motor je manje egzotičan od šasije. Dvolitreni četverocilindraš sa šesnaest ventila pripada istoj obitelji motora koja se koristila u modelu Clio Williams i postavljen je poprečno iza kokpita. Ručni mjenjač s pet stupnjeva prijenosa prenosi snagu na stražnje kotače. Bez turbopunjača, bez različitih programa vožnje: recept čine izravan odziv na gas, umjerena masa i pogonski sklop koji se može razumjeti bez videouputa.
Relativno malu snagu zato treba promatrati zajedno s masom, a ne izdvojeno. Spider je napravljen za ubrzanja, promjene smjera i neposredan doživljaj mehanike, a ne za pobjedu u natjecanju u najvećoj brzini. Središnji smještaj motora ujedno okuplja velik dio mase pogonskog sklopa blizu središta automobila.
Vjetrobransko staklo nije se podrazumijevalo
Najupadljiviji detalj izvorne izvedbe bio je izostanak klasičnog vjetrobranskog stakla. Umjesto njega koristio se nizak usmjerivač zraka koji je trebao usmjeravati struju zraka iznad kokpita. Bilo je to aerodinamičko rješenje za protok zraka, a ne potpuna zaštita od vremenskih uvjeta, prljavštine s ceste ili kukaca. Kaciga je zato bila prirodan dio upotrebe ovog automobila.
Tijekom proizvodnje uvedena je i izvedba s pravim vjetrobranskim staklom. Ona je automobil učinila upotrebljivijim na cesti, ali ga nije pretvorila u udoban kabriolet za duga putovanja. Putnički prostor ostao je otvoren i jednostavan, sa školjkastim sjedalima, vidljivim konstrukcijskim dijelovima i vrlo malo toga što bi odvlačilo pažnju od same vožnje.
Vrata se otvaraju prema gore, što pojačava spektakularan dojam. No iza oblika stoji dosljedna zamisao: karoserija obavija kotače, motor i vozača, bez pretvaranja da nudi udobnost automobila za svakodnevnu upotrebu. Nizak prednji kraj, zasebno oblikovana prednja svjetla i masivna zaštita pri prevrtanju čine Spider odmah prepoznatljivim čak i bez Renaultova znaka.
Sportski automobil koji treba kupovati otvorenih očiju
Spider Trophy dao je modelu konkretnu natjecateljsku ulogu. Automobile za kup ipak ne treba poistovjećivati s cestovnim izvedbama; specifikacije, oprema i povijest upotrebe mogu se znatno razlikovati. Redakcija nije testirala Spider. Njegova namjena ipak jasno proizlazi iz konstrukcije: kratke, intenzivne vožnje cestom i vožnja na stazi, a ne svakodnevno putovanje na posao s prtljagom.
Danas se Spider prodaje kao kolekcionarski automobil. Općenita cijena lako može navesti na pogrešan zaključak bez datuma, tržišta i dokumentiranog stanja, posebno kada se razlikuju izvedba vjetrobranskog stakla, izvornost i eventualna natjecateljska prošlost. Kupcu dobro dokumentiran primjerak govori više od primamljivog naslova oglasa.
Prije svega pregledajte aluminijsku strukturu radi oštećenja ili popravaka, pričvršćenja karoserije i dostupnost dijelova specifičnih za ovaj model. Provjerite i servisnu povijest te dokumentaciju o zamjeni zupčastog remena. Srodnost motora s drugim Renaultovim modelima ne olakšava automatski svaki popravak. Spider je poseban upravo zato što je toliko toga oko motora napravljeno za samo jedan, beskompromisan zadatak.
Izvori
- Renault – The Originals, Spider
- Nick Georgano (red.), The Beaulieu Encyclopedia of the Automobile (2000)
- Wikipedia, Renault Spider
Postavite pitanja o članku „Renault Sport Spider – aluminij, središnje smješten motor i gotovo nikakva svakodnevna praktičnost“. Odgovori se zasnivaju na člancima magazina.
