Plymouth Touring Sedan 1939 – svakodnevni automobil s velikim ambicijama
Američka porodična limuzina iz vremena kada je udobnost postala prodajni adut za širi krug kupaca.
Sa šestocilindričnim motorom, prostranom karoserijom i cijenom namijenjenom običnim kupcima, Plymouth je želio ponuditi više automobila za uloženi novac. Touring Sedan iz 1939. priča priču o marki koja je izazvala Ford i Chevrolet – i o detaljima koji određuju vrijednost sačuvanog primjerka.
Autor: Lars EkströmGlavni urednik · Oldtajmeri i istorija automobilaPrevedeno sa švedskog uz pomoć vještačke inteligencije.
Plymouth za duža porodična putovanja
Kada bi američki kupac automobila uoči modelske godine 1939. ušao u Plymouthov prodajni salon, zatekao bi marku koja se već etablirala kao konkurent Fordu i Chevroletu. Plymouth je predstavljen 1928. kao cjenovno pristupačna marka koncerna Chrysler. Nešto više od deset godina kasnije, prodaja se više nije svodila samo na jeftin prijevoz, nego i na uvjeravanje porodica u prednosti prostora, udobnosti i solidne konstrukcije.
Ovdje je riječ o modelu Plymouth Touring Sedan, modelske godine 1939., s benzinskim šestocilindričnim motorom, ručnim mjenjačem i stražnjim pogonom. U dostupnim podacima navedeni su zapremina motora od 3,3 litra i 82 konjske snage, što odgovara osnovnoj specifikaciji motora za tu modelsku godinu. Međutim, nedostaju broj šasije i podatak o seriji. To je važno: Plymouth je nudio i P7 Roadking i raskošnije opremljeni P8 De Luxe, a sama oznaka Touring Sedan nije dovoljna za potpunu identifikaciju.
Touring je ovdje označavao limuzinu s prtljažnikom uklopljenim u stražnji dio karoserije, a ne neku posebnu takmičarsku izvedbu. Bio je to automobil za svakodnevne obaveze i duža porodična putovanja, kada je trebalo ponijeti kofere bez zauzimanja mjesta putnicima. Proizvodio se kao redovan tvornički model, a ne kao pojedinačno izrađena karoserijska izvedba.
Šest cilindara i razumljiva tehnika
Ispod poklopca motora nalazio se redni šestocilindrični motor s bočnim ventilima. Ventili su bili smješteni u bloku motora, pored cilindara, što je omogućavalo jednostavnu glavu motora i konstrukciju dobro poznatu u to vrijeme. Plymouth ovdje nije tražio pažnju naprednom motornom tehnologijom. Privlačnost je prije svega bila u mirnom radu, iskoristivoj vučnoj snazi i mehanici s kojom su se radionice znale nositi.
Navedenu snagu treba posmatrati u historijskom kontekstu. Američki podaci o snazi iz tog razdoblja nisu direktno uporedivi s današnjom neto snagom. Ta brojka zato prije svega opisuje mjesto automobila u njegovom vremenu, a ne kako bi se pokazao u savremenoj usporedbi performansi.
Plymouth je već rano pretvorio hidraulične kočnice u prodajni adut. Na automobilima modelske godine 1939. bile su izvedene kao bubanj-kočnice, uz konvencionalni stražnji pogon. Mjenjač je imao tri stepena prijenosa za vožnju naprijed. Za mehaničara je ta konstrukcija značila dobro poznate servisne zahvate: paljenje, rasplinjač, podmazivanje i podešavanje kočnica bili su dio redovnog održavanja automobila.
Redakcija nije obavila probnu vožnju ovog primjerka. Njegova predviđena uloga ipak je jasna: udoban prijevoz putnika, a ne sportska vožnja. U današnjem saobraćaju upotrebu treba prilagoditi starijim kočnicama, gumama i sigurnosnoj opremi. To što automobil može postići određenu brzinu ne znači da ga tako treba voziti u svim uslovima.
Oblik između dva desetljeća
Karoserija odražava zanimljivo razdoblje američkog automobilskog dizajna. Odvojeni volumeni tridesetih godina i dalje su prisutni u naglašenim blatobranima i visokoj kabini, dok se poklopac motora, prednji i stražnji dio sve jasnije povezuju u cjelinu. Prednja svjetla ugrađena su u prednje blatobrane umjesto da stoje kao zasebne svjetiljke pored hladnjaka.
To Plymouthu daje modernije lice, a da pritom ne briše njegov predratni karakter. Uspravan položaj sjedenja i visina karoserije također govore o drugačijim prioritetima nego kod savremene limuzine: putnici su trebali imati dovoljno mjesta, moći relativno lako ući i putovati sa svojim stvarima.
Za ovaj konkretni automobil nedostaju fotografije i dokumentacija o unutrašnjosti, laku i ranijim radovima. Zato nije moguće procijeniti izvornost. Kombinaciju boja, presvlake, instrumente i ukrasne detalje treba uporediti s odgovarajućom serijom i tvorničkom izvedbom. Sjajna površina nije dokaz ispravne restauracije; ponekad sačuvani detalj govori više od novog hroma.
Historija određuje kolekcionarsku vrijednost
U dostupnim podacima navedeni su 12 345 mil i masa od 1 450 kilograma. Oba podatka treba provjeriti. Na američkom automobilu brojač prijeđene udaljenosti može biti označen u miles, a očitano stanje ne govori automatski koliko je automobil prešao tokom cijelog svog vijeka. Masu treba provjeriti prema registracijskim dokumentima i konkretnoj karoserijskoj izvedbi.
Nisu navedeni ni prodajna cijena ni dokumentirana historija vlasništva. Procjena vrijednosti zato mora polaziti od pregleda primjerka: okvira i karoserije, kočionog sistema, stanja motora te kompletnosti automobila. Ukrasne letvice i dijelovi unutrašnjosti specifični za taj model mogu zahtijevati znatno više potrage nego uobičajeni servisni dijelovi.
Za švedskog ljubitelja automobila velik dio šarma leži upravo u toj svakodnevnosti. Plymouth kao nov nije bio nedostižan automobil iz snova. Trebao je služiti svrsi, prevoziti porodicu i opravdati svoju cijenu. Sačuvan s poštovanjem, postaje opipljiva uspomena na ljude koji su ga pravili, popravljali i koristili – mnogo prije nego što ga je iko nazvao oldtajmerom.
Izvori
- Beverly Rae Kimes och Henry Austin Clark Jr., Standard Catalog of American Cars 1805–1942 (1996)
- George H. Dammann, 70 Years of Chrysler (1974)
- Charles K. Hyde, Riding the Roller Coaster: A History of the Chrysler Corporation (2003)
Postavite pitanja o članku „Plymouth Touring Sedan 1939 – svakodnevni automobil s velikim ambicijama“. Odgovori se zasnivaju na člancima magazina.
