Peel P50 – najmanji automobil na svijetu s ručkom straga
Od otoka Isle of Man do Top Geara i povratka u proizvodnju
Jedno sjedalo, tri kotača i bez hoda unatrag. Peel P50 iz razdoblja 1962–1965 pojam malog automobila shvatio je gotovo doslovno. No iza komičnih dimenzija stajala je razumljiva ideja: zašto praviti veći automobil nego što treba jednom vozaču?
Autor: Henrik SjöbergReporter · Posebni automobili i klasični automobiliPrevedeno sa švedskog uz pomoć vještačke inteligencije.
Pravi automobil, samo vrlo malen
Peel P50, originalni model iz razdoblja 1962–1965, mikroautomobil je na tri kotača koji je proizvodio Peel Engineering na otoku Isle of Man. Dakle, nije riječ o rekvizitu iz zabavnog parka ili smanjenoj igrački, premda njegove proporcije lako navode na takvu pomisao. Guinness World Records priznaje ovaj model kao najmanji serijski proizvedeni automobil na svijetu. Riječ serijski važna je: rekord se ne odnosi na svako minijaturno vozilo kućne izrade koje je netko uspio provozati.
Iza projekta stajala je tvrtka s iskustvom u radu sa stakloplastikom. Dizajn modela P50 povezuje se s Cyrilom Cannellom, a automobil je bio pokušaj pronalaska vlastite niše među malim prijevoznim sredstvima poslijeratnog doba. Dok su uobičajeni mali automobili nudili više sjedala i barem nekakav prtljažni prostor, Peel se usredotočio na ono najnužnije.
Cilj je bio jednostavan: jedna osoba trebala je moći putovati pod krovom, bez potrebe da kupuje i parkira automobil pune veličine. Kao početna cijena u Velikoj Britaniji obično se navodi 199 funti 1962. Jeftino, da, ali kupac je morao prihvatiti i to da se izraz porodični automobil nije nalazio u opisu zadatka.
Stakloplastika s mjestom za jednu osobu
Karoserija originala duga je približno 1,34 metra i široka 99 centimetara. To znači da je P50 kraći nego što su mnogi odrasli ljudi visoki. Visina je oko 1,20 metara, pa rezultat više nalikuje uskoj, uspravnoj kabini nego niskom automobilu u minijaturi. Vozač praktički sjedi u samom središtu cijele konstrukcije.
Oplata od stakloplastike održavala je masu niskom i bolje odgovarala maloserijskoj proizvodnji od skupe karoserije od prešanog čelika. Dva kotača sprijeda i jedan straga činili su jednostavan osnovni raspored. Jedina vrata, na lijevoj strani, služila su za ulazak u kabinu, a sprijeda je jedno svjetlo bilo dovoljno da automobilu podari blago začuđen izraz lica.
Ovo je ujedno automobil kod kojeg detalji objašnjavaju cjelinu. Nema dodatnih vrata za suvozača jer nema ni suvozačkog mjesta. Prostor oko vozača zapravo je sam automobil, a ne prostorija izgrađena unutar njega. Zato bi svatko tko razgledava P50 trebao prije razmišljati o osobnom prijevoznom sredstvu koje štiti od vremenskih prilika nego o konvencionalnom malom automobilu.
Pri kupnji originala važni su stanje karoserije, raniji popravci i dokumentirani identitet vozila. Stakloplastika se može popravljati, ali sjajan lak ne otkriva kako su izvedeni radovi ispod površine. Kod tako rijetkog automobila veliku težinu imaju i odgovarajuće komponente te neprekinuta povijest vlasništva.
Naprijed motorom, unatrag ručno
Za pogon je služio mali jednocilindrični dvotaktni motor njemačkog DKW-a, spojen s ručnim mjenjačem s tri stupnja prijenosa. Motor se nalazio desno od vozača i pokretao je stražnji kotač. Bilo je to kompaktno rješenje, ali teško da je moglo osigurati udobnost uz izolaciju od rada motora.
Hoda unatrag nije bilo. Umjesto toga, vozač je mogao izaći i pomaknuti automobil pomoću ručke straga. Uz navedenu masu od oko 59 kilograma, to je zapravo bilo upotrebljivo rješenje. Manevar parkiranja tako se po potrebi završavao poput rukovanja neobično skupim putnim kovčegom.
Bio je namijenjen kratkim, jednostavnim vožnjama uz vrlo male zahtjeve za parkirnim prostorom. Zahvaljujući maloj masi automobil se mogao ručno pomicati, no ona, naravno, nije mogla nadomjestiti prostor ili zaštitu većih automobila. P50 treba promatrati u kontekstu tadašnjih ideja o mikroautomobilima, a ne kao praktičnu alternativu današnjem uobičajenom malom automobilu.
Televizijska slava i drugi život
Veliki proboj u moderno doba stigao je u Top Gearu 2007. Jeremy Clarkson vozio je P50 kroz London, a zatim ga uvezao u urede BBC-ja. Emisija je iskoristila stvarne posebnosti automobila: bio je toliko malen da je granica između vozila i uredske opreme odjednom postala stvar dogovora. Bila je to zabava, a ne uobičajen test upotrebljivosti, ali malo je automobilskih priloga tako poučno demonstriralo vanjske dimenzije.
Kasnije je ime Peel oživljeno novoproizvedenim automobilima P50 u malim serijama. Njih ne treba miješati s originalima s otoka Isle of Man: specifikacije i pogonski sklopovi mogu se razlikovati, a suvremeni primjerak ne dobiva automatski povijest ili kolekcionarsku vrijednost originalnog vozila.
Za kupca je ta razlika presudna. Original pripada vrlo uskom kolekcionarskom tržištu na kojem porijeklo i stanje određuju vrijednost. Kod novoproizvedenog automobila treba, pak, provjeriti konkretnu izvedbu, uvjete isporuke i mogućnost registracije u Švedskoj. Format je i dalje zabavan. Papirologija je, nažalost, uobičajenih dimenzija.
Izvori
- Guinness World Records, Smallest production car
- BBC, Top Gear: Series 10, Episode 3 (2007)
- Peel Engineering, Peel Engineering
Postavite pitanja o članku „Peel P50 – najmanji automobil na svijetu s ručkom straga“. Odgovori se zasnivaju na člancima magazina.
