Mercedes-Benz 300 SLR: trkaći automobil koji je dobio krov i postao neprocjenjiv
Uhlenhaut Coupé spojio je vrata u obliku galebovih krila s tehnologijom za Grand Prix.
Izgleda kao elegantan rođak modela 300 SL, ali ispod karoserije krije se znatno ozbiljnija tehnika. Mercedes-Benz 300 SLR Uhlenhaut Coupé izrađen je u dva primjerka 1955. godine – a jedan od njih prodan je 2022. za 135 miliona eura. Međutim, priča ne počinje novcem, nego trkaćim inženjerom koji je želio ići dalje.
Autor: Henrik SjöbergReporter · Posebni automobili i klasični automobiliPrevedeno sa švedskog uz pomoć vještačke inteligencije.
Trkaći automobil, a ne dotjerani 300 SL
Mercedes-Benz 300 SLR Uhlenhaut Coupé iz 1955. godine trkaći je prototip sa zatvorenom karoserijom, koji je Mercedes-Benz izradio u dva primjerka. Nadimak je dobio po Rudolfu Uhlenhautu, inženjeru koji je vodio razvoj trkaćih automobila te marke. Nikada nije postao redovan model u prodajnim salonima. No kasnije je zaživio kao jedan od službenih automobila o kojima se najviše pisalo u historiji automobilizma.
Vrata u obliku galebovih krila lako navode na to da ga nazovemo posebno snažnim modelom 300 SL. Ali srodnost je prvenstveno u izgledu i određenim konstrukcijskim principima. Ispod karoserije, 300 SLR, s internom oznakom W 196 S, povezan je s uspješnim Mercedesovim bolidom Formule 1 W 196 R. Dakle, riječ je o trkaćoj tehnici u elegantnom odijelu, a ne o cestovnom automobilu s pojačanim motorom.
Otvoreni 300 SLR pobijedio je, između ostalog, na utrci Mille Miglia 1955. sa Stirlingom Mossom i suvozačem Denisom Jenkinsonom. Coupé je razvijen kao zatvorena varijanta za utrke sportskih automobila, gdje je karoserija s manjim otporom zraka mogla donijeti prednost na brzim stazama. Osnovna zamisao bila je praktična: ista trkaća mašina, ali s boljim uslovima kada brzine porastu, a dionice postanu duge.
Galebova krila iz nužde
Karoserija je izrađena od lakog metala na okviru od tankih čeličnih cijevi. Visoke bočne stranice okvira osiguravale su krutost, ali su ostavljale malo prostora za uobičajena vrata. Rješenje su bili otvori koji se protežu u krov. Drugim riječima, galebova krila nisu bila samo način da se ostavi dojam pri dolasku pred hotel; konstrukcija ispod njih diktirala je oblik.
Dugi poklopac motora, prekrivena prednja svjetla i zaobljen stražnji dio daju automobilu iznenađujuće skladan izgled. Istovremeno, bočni ispušni otvori otkrivaju da odjel zadužen za udobnost nije imao posljednju riječ. Dva primjerka obično se razlikuju po crvenoj, odnosno plavoj unutrašnjosti. Oba su originalni tvornički prototipovi, a ne naknadne prerade običnih modela 300 SL.
Kabina ima mjesta za dvoje, ali je oblikovana prema potrebama trkaćeg automobila. Visoki pragovi zahtijevaju promišljen ulazak, a vozač sjedi za velikim volanom, s instrumentima zbijenim ispred sebe. To što je automobil dobio krov nije značilo da se pretvorio u udobno vozilo za duga putovanja. Ovdje se elegancija prije ogleda u tome koliko je tehnike uspjelo stati ispod lijepe vanjštine.
Motor je redni osmocilindraš s direktnim ubrizgavanjem goriva i dezmodromskim upravljanjem ventilima: ventili se zatvaraju mehanički, umjesto da se oslanjaju isključivo na opruge ventila. Bila je to napredna tehnologija za visoke obrtaje. Motor je postavljen pod velikim nagibom kako bi poklopac motora ostao nizak. I kočnice otkrivaju porijeklo; korištene su velike bubanj-kočnice, smještene bliže središtu automobila radi smanjenja neovješene mase.
Karijera koja nikada nije počela
Coupé je nastao tokom sezone koja je za Mercedes bila i trijumfalna i katastrofalna. Na utrci Le Mans 1955. jedan otvoreni 300 SLR učestvovao je u nesreći u kojoj su poginuli vozač Pierre Levegh i više od 80 gledalaca. Mercedes je povukao preostale automobile iz utrke, a krajem godine napustio je tvorničko učešće u utrkama.
Uhlenhaut Coupé zato nikada nije ostvario trkaću karijeru za koju je razvijen. Umjesto toga, Uhlenhaut je jedan od automobila koristio za putovanja javnim cestama. Otuda potiče njegova reputacija ekstremnog službenog automobila. Ali priče o njegovim navodnim rekordno brzim putovanjima treba uzeti s oprezom; stvarna konstrukcija automobila dovoljno je spektakularna i bez legendi o štoperici.
Nismo testirali automobil. Ipak, njegova zamišljena namjena govori mnogo: velika brzina tokom dugih trkaćih vožnji, a ne tihi razgovori između semafora. Mercedes navodi najveću brzinu od oko 290 km/h. Za automobil iz 1955. godine to je podatak koji i danas izaziva podizanje obrva.
Dva izrađena, jedan prodan
Dana 5. maja 2022. primjerak s crvenom unutrašnjošću prodan je na zatvorenoj aukciji u muzeju Mercedes-Benz Museum u Stuttgartu, održanoj u saradnji s RM Sotheby’s. Cijena je iznosila 135 miliona eura. Bio je to dokumentiran aukcijski rezultat upravo tog automobila, a ne opći cjenik modela.
Mercedes je drugi primjerak zadržao u svojoj kolekciji. Za zainteresiranog čitaoca zato je susret u muzeju znatno realniji od oglasa za prodaju. Spoj dva izrađena automobila, historije sačuvane u tvornici i povezanosti s Uhlenhautom objašnjava njegov poseban status. Ovdje su i tehnička prekretnica i prekinuti trkaći san – s vratima koja i dalje znaju kako ostaviti dojam.
Izvori
- Mercedes-Benz Museum, Mercedes-Benz 300 SLR “Uhlenhaut Coupé”
- RM Sotheby’s, 1955 Mercedes-Benz 300 SLR Uhlenhaut Coupé (2022)
- Karl Ludvigsen, Mercedes-Benz Quicksilver Century (1995)
Postavite pitanja o članku „Mercedes-Benz 300 SLR: trkaći automobil koji je dobio krov i postao neprocjenjiv“. Odgovori se zasnivaju na člancima magazina.
