Ferrari 512 S Modulo – budućnost pod jednim krovom
Ekstremna Pininfarinina studija Paola Martina pretvorila je trkaći automobil u dizajnerski manifest na kotačima.
Kada je Ferrari 512 S Modulo predstavljen u Ženevi 1970., gotovo nimalo nije nalikovao nečemu što bi posjetitelji mogli naručiti u prodajnom salonu. Ispod bijele karoserije, koja kao da je lebdjela, skrivala se trkaća tehnika – ali istinski radikalan bio je način na koji je Paolo Martin iznova oblikovao odnos između kotača, kabine i karoserije.
Autor: Cecilia WahlReporterka · Luksuzni automobili i dizajn automobilaPrevedeno sa švedskog uz pomoć vještačke inteligencije.
Ferrari bez premca
Ferrari 512 S Modulo iz 1970. konceptni je automobil koji je oblikovao Paolo Martin u Pininfarini, a ta ga je talijanska dizajnerska i karoserijska kuća izradila na Ferrarijevoj trkaćoj osnovi. Predstavljen je na salonu automobila u Ženevi iste godine. Serijska proizvodnja nikada nije bila cilj: Modulo je trebao pokazati koliko se daleko može otići s oblikovanjem automobila kada se svakodnevni zahtjevi ostave po strani.
Polazište je bio Ferrari 512 S, sportski prototip stvoren za utrke izdržljivosti i borbu s konkurentima među kojima je bio i Porsche 917. To Modulo čini nečim višim od skulpture sa slavnim amblemom. Njegove proporcije proizlaze iz niskog trkaćeg stroja s motorom iza kabine, a ne iz osobnog automobila odjevenog u futurističke panele.
Važan je i trenutak njegova nastanka. Talijanske dizajnerske kuće tada su istraživale klinasti oblik, oštre prijelome i nove načine organizacije kabine i ulaska u nju. Modulo je taj eksperiment odveo dalje od većine. Nije bio prijedlog za sljedeći Ferrari u prodajnom salonu, nego sažet izraz Pininfarinine sposobnosti da razmišlja izvan ustaljenih rješenja.
Karoserija koja obavija kotače
Pogled najprije traži kotače. Oni su tu, ali su velikim dijelom skriveni iza bokova karoserije. Time nestaje jedno od najčešćih izražajnih sredstava sportskog automobila: jasno naglašeni lukovi kotača. Umjesto toga, Modulo se doživljava kao dva tanka volumena, razdvojena tamnom vodoravnom linijom koja se proteže oko automobila.
Prepoznatljiva bijela boja pojačava dojam predmeta oblikovanog iz jednog komada. Međutim, na premijeri je automobil bio lakiran tamnom bojom; bijela je došla kasnije. Tu razliku vrijedi imati na umu pri uspoređivanju fotografija s izložbi. Čak je i tako pomno oblikovana dizajnerska ikona imala više od jednog vizualnog života.
Iznad kabine nalazi se nizak, ostakljen pokrov. On se pomiče prema naprijed kako bi omogućio pristup dvama sjedalima, umjesto otvaranja klasičnih bočnih vrata. Takvo rješenje pretvara ulazak u dio same predstave. Istodobno pokazuje koliko je udaljeno od zahtjeva serijske proizvodnje za jednostavnim pristupom, brtvljenjem i upotrebljivošću na tijesnim parkirnim mjestima.
Iza kabine poklopac motora ima 24 okrugla otvora. Njihov pravilan raspored razbija velike, glatke površine i daje naslutiti mehaniku ispod njih. To je jedan od najkarakterističnijih detalja automobila: funkcionalni motiv koji postaje i ukras, bez kromiranih letvica ili tradicionalne dekoracije.
Kabina slijedi istu eksperimentalnu zamisao. Dva sjedala smještena su tijesno jedno uz drugo pod staklom, a posebne upravljačke jedinice okupljaju komande oko putnika. Ekskluzivnost ovdje nije prvenstveno pitanje vrste drva ili količine kože. Ona leži u tome što je svaki dio podređen ideji koju nijedan uobičajeni serijski automobil nije morao ostvariti.
Trkaća mehanika, ali ne i uobičajena probna vožnja
Oznaka Ferrari veže automobil uz konkretan tehnički svijet. Njegova osnova pripada porodici s petolitarskim motorom V12 i središnjim smještajem motora. No važno je razlikovati specifikacije trkaćeg automobila od historije Modula kao izložbenog primjerka. Snaga motora i teoretske performanse ne govore same po sebi što je konceptni automobil mogao postići na premijeri.
Modulo je izvorno predstavljen kao dizajnerska studija, a ne kao potpuno razvijen cestovni automobil. Ovaj članak nije zasnovan na vlastitoj probnoj vožnji. Njegova predviđena namjena bila je prije svega privlačiti pažnju na salonima automobila i demonstrirati Pininfarinino dizajnersko umijeće.
Prekriveni kotači i vrlo niska nadgradnja ujedno jasno pokazuju kompromise. Serijski automobil mora osigurati prostor za zakretanje kotača, hod ovjesa, preglednost i servisiranje. Modulo, umjesto toga, dopušta da vizualna cjelina dominira. Upravo zato i danas djeluje beskompromisnije od mnogih kasnijih konceptnih automobila.
Jedan jedini primjerak, više života
Godine 2014. američki kolekcionar i proizvođač automobila James Glickenhaus kupio je Modulo od Pininfarine. U njegovu vlasništvu uslijedili su radovi kako bi se automobil osposobio za vožnju. Time je dobio novo poglavlje: od očuvane zvijezde automobilskih salona do historijske konstrukcije koja se mogla prikazati i u pokretu.
Za kolekcionara je izvornost ovdje složenije pitanje od ispravne oznake boje i odgovarajućih presvlaka. Ona obuhvaća i odnos između premijerne izvedbe, kasnije boje i tehničkih promjena. Historiju Modula treba čitati kao niz dokumentiranih stanja, a ne kao netaknutu vremensku kapsulu.
Ovdje se ne navodi nikakva javno potvrđena kupoprodajna cijena iz 2014. Automobil je izrađen u jednom jedinom primjerku i zato za njega ne postoji uobičajeno tržište usporedivih prodaja. Njegova ekskluzivnost počiva jednako na zamisli autora i Pininfarininu zanatskom umijeću kao i na Ferrarijevoj mehanici: automobil koji je sam oblik stavio u prvi plan.
Izvori
- Pininfarina, Modulo
- Ferrari, Ferrari 512 S
- Leonardo Acerbi, Ferrari: All the Cars (2006)
Postavite pitanja o članku „Ferrari 512 S Modulo – budućnost pod jednim krovom“. Odgovori se zasnivaju na člancima magazina.
